Sastav tjelesnih tkiva

Opće informacije o građi tijela

Ljudski se organizam uglavnom sastoji od masnog tkiva, kostiju, vode i mišića, kao i od drugog mekog tkiva. Budući da masnoća u našem tijelu zauzima više prostora od mišića, tjelesni sastav, zajedno s težinom, važan je parametar za ukupnu sliku tijela.Dvoje ljudi iste veličine i težine mogu izgledati vrlo različito ako im se tjelesni sastav međusobno jako razlikuje.

U današnje se vrijeme pretpostavlja da količina tjelesne masti i omjer te i nemasne tjelesne mase igraju važnu ulogu u razvoju nekih bolesti. Mjerenje tjelesne građe igra sve važniju ulogu u svakodnevnoj kliničkoj praksi, iako se metode određivanja mogu uvelike razlikovati od klinike do klinike. Sve veći broj pretili ljudi u populaciji i dokazana povezanost pretilosti i bolesti opasnih po život čine određivanje tjelesnog sastava važnim alatom u svakodnevnoj medicinskoj praksi.

Klasifikacija

Sastav tijela možemo podijeliti u različite skupine / odjeljke. Odgovarajuća klasifikacija opisana je u različitim modelima karoserije.

Model s jednim odjeljkom sadrži samo jednu veličinu: težinu. To se utvrđuje uz pomoć kupaonskih vaga, pri čemu daljnje analize glede sastava nisu moguće.

Model s 2 odjeljka, koji je u principu i između masti i mase bez masti Nemasna masa, diferenciran je. U ovom se modelu još uvijek može razlikovati između minerala, proteina i vode unutar mase bez masti.

Model s 3 odjeljka predstavlja podjelu nemasne mase na dvije različite komponente. U modelu se ta masa bez masnoće (FFM) pretvara u masu tjelesnih stanica (BCM =masa tjelesnih stanica) i izvanstanična masa (ECM).

BCM uključuje mišiće, unutarnje organe i stanice imunološkog sustava i funkcionira kao metabolički aktivno tijelo i skladište proteina u tijelu, dok se ECM odnosi na vezivno tkivo, kosti, izvanstaničnu vodu (ECW) i plazmu.

Kao rezultat toga, model s 3 odjeljka može se proširiti na dvije druge veličine: unutarstaničnu vodu (ICW), koja je sastavni dio tjelesnih stanica (BCM) i izvanstaničnu vodu (ECW), koja se nalazi izvan stanica i na taj način dio predstavlja izvanstaničnu masu. Zajedno, obje količine rezultiraju ukupnom tjelesnom vodom, također TBW (ukupna tjelesna voda) pozvao.

Modeli se razlikuju u točnosti opisa i podjele sastava tvari koje se javljaju u tijelu, pri čemu niti jedan od modela nije u krivu. Mogle bi se provesti daljnje podjele, ali daljnje podjele obično nemaju klinički smisao.

Metode mjerenja tjelesne građe

Postoje mnoge metode određivanja tjelesne građe koje se međusobno značajno razlikuju u pogledu svoje metode, točnosti i dostupnosti.

Najpreciznija metoda može se provesti samo na neživom tijelu i stoga je za klinička dijagnostika nije prikladno za žive pacijente.

Sve ostale metode moraju biti posebno odabrane, ovisno o vrsti pacijenta i pitanju. Jedna metoda nije optimalna za sve različite situacije i klinička pitanja. Prilikom mjerenja na živim pacijentima, zajedničko je svim metodama da ne mjere izravno tjelesni sastav, već ga izvode iz određenih svojstava tkiva zaobilaznim putem. To može dovesti do pogrešaka koje, u određenim okolnostima, utječu na terapiju tijekom procjene.

Metoda izbora za određivanje tjelesne građe živih ljudi trenutno je tzv. "Analiza bioelektrične impedancije (BIA)". Ova je metoda ispitana u mnogim studijama i publikacijama zbog svoje točnosti i informativne vrijednosti u slučaju relevantnih pitanja te je utvrđena kao dobra. Analiza bioelektrične impedancije dijagnostički je alat koji omogućuje određivanje tjelesnog sastava u proširenom modelu s 3 odjeljka. Tako i može Voda u tijelu, masa bez masti, Nemasna masa, tjelesna masnoća, Masa tjelesnih stanica i izvanstanična masa biti odlučan. Princip ove metode je da ljudsko tijelo može djelovati kao električni otpor. Dvije elektrode su pričvršćene, jedna na zglob, a druga na gležanj, kroz koju prolazi mala električna struja. Mjeri se odnosni pad napona, koji ovisi o raznim čimbenicima. Tjelesna težina, duljina tijela i odgovarajući sastav tjelesnih tkiva utječu na ovaj pojedinačni pad napona.

Uz poznatu veličinu i težinu tijela, pomoću pada napona sada se može napraviti detaljan popis tjelesne građe. Pomoću posebnih formula, ova se metoda također može koristiti za identificiranje različitih bolesti povezanih s gubitkom stanica. Na primjer, posebni klinički simptomi Zadržavanje vode u izvanstaničnom tkivu, može rezultirati promjenom rezultata mjerenja.

Studije su došle do rezultata da metoda omogućuje dobru razgradnju sastava, ali ponekad i pojedinačne pogreške u izračunu Postotak tjelesne masti od do 8% nastati. Važno je s analiza bioelektrične impedancijeda su elektrode postavljene na pravo mjesto i da se provedba provodi prema međunarodno dogovorenom standardu. Tek se tada mogu uspoređivati ​​rezultati jer se u protivnom mogu pojaviti jake fluktuacije podataka.

Dvostruka apsorpciometrija rendgenskih zraka

Suvremene metode snimanja poput MRT-a omogućuju preciznu analizu tjelesne građe.

Druga metoda za određivanje tjelesnog sastava je dvostruka apsorpciometrija rendgenskih zraka. Sastav tijela može se odrediti u tri komponente pomoću dvije rendgenske zrake koje se razlikuju u svojoj energiji zračenja. Ovdje se mogu odrediti ukupne tjelesne masti, koštana masa i druge mase. Metoda dvostruke rendgenske apsorpciometrije uglavnom se koristi u vezi s određivanjem gustoće kostiju, ali se koristi i u svakodnevnoj kliničkoj praksi u kontekstu ukupnog sastava tijela.

Druga metoda za određivanje tjelesne građe je tzv Pletizmografija istiskivanja zraka Ovdje se osoba koju treba pregledati smjesti u uređaj koji se može zaključati izvana. Uređaj određuje masu, a posebno volumen osobe i na taj način može zaključiti o tjelesnom sastavu i, prije svega, o postotku masti.

Suvremene medicinske metode snimanja također omogućuju preciznu analizu tjelesne građe. Korištenje Magnetska rezonancija (MRI), kao Računalna tomografija (CT) može se koristiti. Zbog točnog prikaza mekih tkiva ljudskog tijela, sastav se ovim metodama može vrlo precizno izračunati.

U prošlosti su često dolazili tzv Kalipometrija koristi se za određivanje količine tjelesne masti koja se nalazi ispod kože. Ovdje se na određenim mjestima na tijelu uzima nabor kože i pomoću posebnog instrumenta mjeri se njegova debljina. Srednja vrijednost ovih vrijednosti daje a grubi pregled o postotku tjelesne masti koja se nalazi pod kožom određenog pojedinca. Jasna prednost ove metode leži u jednostavnosti i brzini provedbe te u činjenici da je postupak vrlo jeftin. Nedostatak je što se ovom metodom može odrediti samo postotak tjelesne masnoće koja je izravno ispod kože. Niži udio tjelesne masti ne može se odrediti.

Također vrijedi spomenuti i BMI ili Indeks tjelesne mase, koji se često koristi za dijagnosticiranje prekomjerne i prekomjerne tjelesne težine. BMI se koristi u kliničkim studijama povezanim s bolestima kao što su Dijabetes tipa II, Pretilost, Pretilost, kao poremećaj prehrane donio, pri čemu se kontroverzno raspravlja o povezanosti sa sastavom tijela. Budući da BMI ne razlikuje tjelesnu masnoću od mišićne mase, primjena metodologije može rezultirati podacima koji mogu dovesti do pogrešnih dijagnoza prilikom procjene. Točnost BMI posebno se smanjuje kod djece i starijih osoba.

Drugi je dijagnostički alat taj Mjerenje opsega kukovašto se često određuje kod visoko rizičnih bolesnika. Ovdje se posebno određuje tjelesna masnoća koja se sakuplja u sredini tijela i posebno šteti tijelu. Nedostatak je ovdje što se ne određuje cijela tjelesna masnoća, pa bi određeni ljudi koji imaju velik postotak tjelesne masti s relativno malim opsegom bokova mogli postići bolji rezultat nego kada koriste druge metode koje određuju ukupnu tjelesnu masnoću.

Možda će vas zanimati i sljedeće teme:

  • Smršaviti
  • Izgradnja mišića

Standardne vrijednosti

Da bi mogao protumačiti rezultate ispitivanja tjelesne građe, Standardne vrijednosti mora se znati odgovarajuća tjelesna masa. Oni se obično razlikuju prema Dobna skupina kao i spol.

Čitavo tjelesno tkivo sastoji se od jednog dijela u svim regijama voda. Ovisno o tekućini ili vrsti tkiva, udio vode je više ili manje ozbiljan. Sveukupno, muško, odraslo tijelo sastoji se u prosjeku do otprilike 60-65% od vode. Žene se okupljaju zbog prirodno većeg postotka masti 50-55%. U djece je ukupan sadržaj vode oko 60-75%. Sveukupno, volumen se distribuira u omjeru 3: 2 unutarstanični i izvanstanična Soba.

The masa bez masti (FFM) klasificira se prema tjelesnoj težini. Normalne vrijednosti razlikuju se prema dobi i spolu. Uključeni su muškarci mlađi od 30 godina 80-85% u normalnom rasponu, sa ženama u ovoj dobnoj skupini na 78-80% su u normi. Između 30. i 49. godine muškarci su sa 78-80% u normalnom rasponu, s druge strane žene u 76-78%. Muškarci stariji od 49 godina leže s 75-80% u normi, žene protiv 70-75%.

U kojem Postotak tjelesne masti slično je i s muškarcima sveukupno tijekom njihovog života 15-22% Postotak tjelesne masti i žene se slažu 16-30% Postotak tjelesne masti je u normi.

Normalni raspon za Masa tjelesnih stanica je gotov za muškarce mlađe od 30 godina 45%, u žena na više 42%. U dobi iznad 49 godina normalan raspon se mijenja i kod muškaraca je gotov 40% a za žene starije od 49 godina više 38%. Vrijednost tjelesne stanične mase važna je vrijednost kada treba procijeniti nutritivni status, kao i opću fizičku spremnost osobe.