Terapija ovisnosti
terapija
Najvažnija stvar u terapiji ovisnosti je pacijentova motivacija i spremnost na promjene. Bez motivacije bolest se nikada ne može trajno liječiti. Razlog zbog kojeg se mnogi ovisnici toliko teško motiviraju je zbog razlike između pozitivnih učinaka "ovdje i sada" i negativnih posljedica "u budućnosti".
Primjer: ovisnost o cigaretama
To je poznato već više od 100 godina Dim vrlo je nezdrava navika. Najkasnije širenjem medija i sveobuhvatnim obrazovanjem stanovništva 80-ih i 90-ih, gotovo svaki pušač znao je da aktivno skraćuje svoj život i nanosi štetu svojoj sredini. Unatoč tome, velik broj ljudi i danas puši jer prijetnja vreba negdje u magli budućnosti. Ugodan osjećaj koji nikotin stvara u tijelu i “faktor hladnoće” u psihi je izravno prisutan.
Većinom se takav stav mijenja kada negativna posljedica iznenada i neočekivano "pogodi" sadašnjost. Iznenadni napad gušenja tijekom pušenja, moždanog udara ili čak uzrokovanja smrtne nesreće dok je onesviješten može značajno povećati spremnost za liječenje. Ostali čimbenici koji povećavaju vjerojatnost promjene motivacije su:
- visoka socijalna kompetencija (npr. prilika da izrazite svoje mišljenje, uvjerite se u sebe itd.)
- stabilno samoočekivanje ("Ako se dovoljno potrudim, bit ću dobro!")
- Nakupljanje negativnih posljedica ovisnosti (npr. Partner me napusti, vozačka dozvola je nestala, vjerovnici prijete itd.)
- Znajući za ponude pomoći (savjetovanje o ovisnosti, bolničko detoksifikaciju, grupe za samopomoć itd.)
Više o tome pročitajte ovdje Posljedice lijekova, poput kanabisa, amfetamina ili ekstazija
Opušta se u ovisnosti
Opušta se u ovisnosti:
Čak i ako se motivacija može ocijeniti dobrom ili lošom zbog takvih čimbenika, takozvana „ambivalencija“ stalni je pratitelj motiviranog pacijenta. Čak i nakon godina korištenja lijeka, pacijent se može ponovno ukloniti u ovisnost. U mnogih je bolesnika također česta promjena od apstiniranja od upotrebe tvari i česti recidivi.
Općenito, šanse za recidiv su prilično velike, ali variraju od supstance do supstance. Vjerojatnost barem jednog recidiva u roku od dvije godine nakon liječenja je oko 40-50% za alkohol, oko 60-70% za ilegalne droge i preko 70% za duhan.
Jedan od razloga učestalosti takvih relapsa je taj što se određenim situacijama i podražajima (zvukovi, mirisi itd.) Dodjeljuju određene pozitivne emocije tijekom aktivne ovisnosti.
Pročitajte više o temi: Ovisnost o drogi
Primjer: ovisnost o alkoholu
"Kad god sjedim s dečkima u pubu i popijem piće, stvarno se dobro osjećam."
Je li pravi ovisnost također praktički više nisu aktivni, ti "trenirani podražaji" (šuma u baru, kuglanje) još su uvijek povezani s ugodnim osjećajem i konzumacijom alkohola. Želja za ponovnim oživljavanjem ugodne situacije također može biti izravno povezana sa željom za alkoholom.
Ostali čimbenici koji povećavaju vjerojatnost ponovne pojave jesu nagle promjene životnih situacija (razdvojenost ili smrt voljene osobe) ili također mentalni poremećaji (Depresija itd.).
Dio terapije stoga mora biti prevencija recidiva. U tom se kontekstu izmjene sljedećih točaka pokazale korisnim:
- Prepoznavanje situacija koje bi potencijalno mogle postati "opasne"
- Raspravite o načinima da izbjegnete takve situacije.
- Obradite "opasne" podražaje na način da u toku terapije opet postanu normalni, originalni podražaji. (Buka iz pub je samo šum itd.)
- Obrada ponašanja kada se dogodio prvi proklizavanje. (Slučaj je pakiran, da tako kažemo, koji se koristi prije nego što se potpuno vrati u stari obrazac ponašanja.)
- Jačanje samoočekivanja
Kontrolirana uporaba
Kontrolirana uporaba tvari:
Postoje različita mišljenja o tome je li samo trajno odricanje od neke tvari ili također kontrolirana upotreba dobro terapijsko sredstvo u borbi protiv ovisnosti. Zapravo, postoje dokazi da je vjerojatnije da će neki pacijenti moći piti određenu količinu alkohola i ne konzumirati ništa drugo.
Sličan pristup slijedi u liječenju ovisnika o opijatima. Zamjenom umjetnim opijatima kao što su Metadon, možete suzbiti visoki rizik od infekcije i učestalo kriminalno ponašanje. Istodobno se provode psihoterapijske mjere.
Psihoterapijski postupci
Psihoterapijski postupci (pojednostavljeno predstavljanje):
Posljednjih godina, kako se poboljšalo znanje o poremećaju i mogućim mjerama, razvio se poseban pristup vezan za bolest. Fokus je ovdje na:
- motivacija za terapiju
- Sprječavanje recidiva
Motivacija za terapiju:
Terapeutski rad na promicanju motivacije za terapiju podijeljen je u nekoliko faza.
- Faza: Analiza problema i njegova pozadina
U ovom prvom važnom koraku, terapeut i pacijent razjašnjavaju koji je razlog na kraju odgovoran za početak terapije. Nadalje, pojašnjeno je koje pozitivne posljedice takav tretman može donijeti. Uz to se analiziraju pacijentova očekivanja o sebi i mogućoj apstinenciji.
- Razina: Izrada čimbenika koji pomažu u promjenama i koji mogu spriječiti promjenu.
U ovoj fazi pacijent i terapeut pojašnjavaju npr. koliki rizik pacijent mora pretrpjeti recidiv ako ostane u svom poznatom okruženju. U ovoj je fazi važno i da pacijent razmisli o vremenu nakon završetka terapije (buduće perspektive)
- Razina: ciljevi
U ovoj fazi terapije, zajedno s pacijentom moraju se raditi realni ciljevi. Ovdje možete npr. pojasnite postoji li stvarna želja za apstinencijom ili za kontroliranim pijenjem ili za nastavkom prethodnih navika. Terapija će dugoročno biti uspješna samo ako pacijent može sebi postaviti vjerodostojne, realne ciljeve.
- Razina ocjena:
U ovoj fazi se oblikuju plombe koje su posebno važne za pacijenta. U tu svrhu pacijent stvara listu rangiranja na temelju koje su formulirani ciljevi koji dovode do osjećaja uspjeha što je brže moguće.
- Faza provedbe terapije:
Ovaj korak odnosi se na provedbu ciljeva razrađenih u prethodnim fazama. Nadalje, pacijent uči npr. Prilike za poboljšanje vlastitih vještina, koje su potrebne za trajnu promjenu ponašanja. Uz to, on uči promatrati sebe u različitim situacijama kako bi dugoročno održavao vlastitu samokontrolu. Posljednje, ali ne najmanje bitno, brišu se podražaji koji mogu dovesti do ponovne pojave.
Sprječavanje recidiva
Sprječavanje ponovne pojave:
I u ovom terapijskom pristupu, slijedi različite faze.
- Razine koje situacije mogu biti opasne:
U ovoj se fazi identificiraju situacije u kojima je pacijent u prošlosti imao određeno raspoloženje koje je dovelo do konzumacije.
- Korak Kako se mogu izbjeći opasne situacije:
Često se puta pacijenti s ovisnošću nađu u vrlo problematičnim životnim situacijama. Iz tog razloga s njima mora biti razjašnjeno može li se i kako dogoditi promjena u ovoj životnoj situaciji. Često je npr. treba se rastati sa starim "prijateljima" kako se više ne bi našli u opasnosti.
- Promjena faze u ponašanju:
Ova faza se odnosi na promjenu ili brisanje starog ponašanja. U tu svrhu pacijent uči npr. Postupci ili postupci opuštanja pomoću kojih se kritičke misli mogu promijeniti ili zaustaviti
- Stupna promjena samo-koncepta:
U ovoj je fazi važno raditi s pacijentom tako da on ili ona nauče vjerovati u sebe.Samo oni koji mogu sebe i naučeno ponašanje ocijeniti pozitivnim moći će spriječiti povratak u opasnim situacijama.
- Stadij Što se događa nakon relapsa:
Relapsi su česti. Iz tog razloga moraju biti dio terapije. U ovoj je važnoj fazi važno da se pacijent uhvati u koštac s mogućnošću recidiva i da se spakira u hitnim slučajevima, koji se koriste ako se ponovni povratak nije mogao spriječiti. (npr. kako izbjegavati uzimanje dodatnih tvari, gdje mogu dobiti pomoć itd.)
Studije su pokazale da je navedeno terapijski pristupi postižu znatno bolje rezultate od ostalih. Otprilike polovina svih ovisnika o alkoholu bila je trajno apstinentna čak i nakon nekoliko godina.
