Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza - što je to?

Pacijent obično dolazi kod liječnika sa simptomima koje sam ne može pripisati određenoj bolesti. Sada liječnik ima zadatak stvoriti diferencijalnu dijagnozu kroz raspravu s pacijentom, fizičkim i tehničkim pregledima.
Diferencijalna dijagnoza uključuje bolesti koje se javljaju sa simptomima koji su slični ili isti simptomima koje je opisao pacijent i zbog toga se moraju uzeti u obzir prilikom postavljanja dijagnoze.

Diferencijalne dijagnoze moraju se temeljiti na Sumnja na dijagnozu biti ograničen. To se postiže takozvanom diferencijalnom dijagnostikom: To uključuje sva ispitivanja koja imaju Izuzeće ili potvrda služe bolesti koja je različita dijagnoza prema dijagnozi za koju se sumnja.

Izmišljeni primjer: Nakon razgovora s pacijentom, dvije moguće bolesti mogu se smatrati objašnjenjima za pacijentove pritužbe. Jedna od bolesti popraćena je abnormalnostima na ultrazvuku, druga nije.
Dakle, liječnik će se pomoću ultrazvučnog pregleda razjasniti koja je od dvije različite dijagnoze stvarna dijagnoza.

Što je karakterističniji simptom određene bolesti, to je manji broj mogućih diferencijalnih dijagnoza. U slučaju općenitijih simptoma kao što je vrućica, međutim, broj diferencijalnih dijagnoza je velik jer mnoge bolesti mogu biti popraćene groznicom.

Kako se postavlja diferencijalna dijagnoza?

Do a Diferencijalna dijagnoza liječnik započinje raspravom s pacijentom. Tijekom tzv anamnese liječnik želi otkriti kakve trenutne simptome ima pacijent, koje prethodne ili kronične bolesti postoje i koje bolesti postoje u obitelji.

Liječniku su također potrebne informacije o lijekovima koje pacijent uzima te o njegovom socijalnom i profesionalnom okruženju.

Sve su ove stvari važne kako bi liječnik mogao klasificirati trenutne simptome i ne zaboraviti simptome ili čimbenike koji su povezani s bolesnikovom bolešću.
Kroz detaljan Anamneza intervju liječnik može isključiti moguće bolesti i postaviti dijagnozu za koju se sumnja uključujući alternativne različite dijagnoze.

Različite diferencijalne dijagnoze imaju, na primjer, sličnosti i razlike u tijeku ili opisanim simptomima pacijenta.

Po a temeljit fizički pregled liječnik pronalazi druge simptome ili nalaze koji govore za ili protiv jedne od različitih dijagnoza. Laboratorijski pregledi, ultrazvučni pregledi, rendgenski snimci, CT, MRI i drugi pregledi daju daljnje indikacije za ili protiv moguće diferencijalne dijagnoze.
Naravno, nisu uvijek potrebni svi pregledi da bi se identificirala pacijentova bolest, jer se tijekom različitih dijagnostičkih pregleda postupno mogu isključiti različite dijagnoze.

Temeljna diferencijalna dijagnoza posebno je važna kod postavljanja tzv Dijagnoze isključenja. To su dijagnoze koje se mogu postaviti samo ako su sve druge moguće različite dijagnoze pouzdano isključene anamnezom, fizikalnim pregledima i medicinskim pregledima.
Ovo je primjer Sindrom iritabilnog crijeva, što označava gastrointestinalne probleme za koje nije moguće pronaći fizički uzrok.

Diferencijalne dijagnoze multiple skleroze

Neuromyelitis optica

Neuromyelitis optica (NMO, Devićev sindrom) dugo se smatrao pod-oblikom multiple skleroze (MS), ali to je bolest sama po sebi.
Obje bolesti imaju jedno zajedničko demijelinizirajuća upala (Demarkiranje živčanih omotača).
U NMO-u je to iznad svega Leđna moždina i the Optički živac utjecalo.
Dugotrajna upala leđne moždine preko tri ili više segmenata je tipična, što izaziva osjetilne poremećaje i / ili paralizu, kao i upalu optičkog živca s oštećenim vidom i bolovima pri kretanju očima.

U mnogim slučajevima to je i jedno i drugo Leđna moždina ili Optički živac najprije pogođen sam. Fokusi upale također se mogu otkriti u mozgu kod oko 50% bolesnika s NMO-om, ali oni se značajno razlikuju od žarišta upale kod multiple skleroze.
Baš kao i MS, većinu vremena NMO radi rafalameđutim simptomi se obično ne otklone spontano ili u potpunosti, kao što je često slučaj s MS-om.

NMO je teži od MS-a, a pacijenti brže ovise o vanjskoj pomoći.
NMO može biti pozitivan Protutijela na akvaporin Razlikuje se u krvi od drugih upalnih demijelinizirajućih bolesti živčanog sustava.
Moguće je i razlikovanje od MS jer je rjeđe kod NMO oligoklonske trake može se naći u likvoru (živčana voda) (kod multiple skleroze 95%, vidjeti: Tekuća dijagnostika kod multiple skleroze).

Akutni diseminirani encefalomijelitis

Akutni diseminirani encefalomijelitis (ADEM) je također upalna bolest središnjeg živčanog sustava s kojom je povezana Demijelinizacija živčanih omotača ide ruku pod ruku.

Za razliku od multiple skleroze, ADEM uglavnom pogađa djecu i mlade i često se javlja nakon infekcije, posebno gornjih dišnih putova. Nakon cijepljenja protiv ospica, ADEM se javlja s vjerojatnošću od 1: 1 milijuna, a kod infekcije ospima vjerojatnost je tri puta veća i iznosi 1: 1.000.

Za razliku od MS-a, ADEM se ne javlja ponavljajuće, već se obično pojavljuje jednom. Ponavljajući tečaj je rijedak, pri čemu se 90% pacijenata potpuno oporavi od bolesti.

ADEM predstavlja mučninu, povraćanje, glavobolju, meningizam (jaka bol pri pomicanju glave prema prsima), zbunjenost i razne neurološke simptome koji mogu biti vrlo slični MS-u.

Međutim, navedeni popratni simptomi su rijetki kod MS-a. Razlikuju se u slikanju glave Obrazac distribucije upalnih lezija u MS-u i ADEM-u: ADEM se javlja više na području Moždana kora i u dubini Jezgre mozga MS-ovci se više bave time Ventrikularni sustav oko.

Osim snimanja, CSF-punkcija može pomoći u razlikovanju: U MS-u su oligoklonske trake gotovo uvijek prisutna, znatno rjeđe s ADEM-om.

Diferencijalne dijagnoze depresije

U nastavku su opisane različite diferencijalne dijagnoze depresije.

Somatogena depresija

Somatogena depresija može biti posljedica ili popratni simptom tjelesna bolest pojaviti, tada se naziva simptomatska depresija.
Primjeri su jedan Hipotireoza, visoki krvni tlak, dijabetes ili rak, Simptomatska depresija se također može nazvati Nuspojava lijekova pojaviti.

Organska depresija može se pratiti od strukturnih promjena u mozgu, primjerice nakon moždanog udara ili u kontekstu demencije kao posljedica atrofije mozga.

Ponavljajući kratki depresivni poremećaj

Bolest ponavljajućeg kratkog depresivnog poremećaja očituje se u depresivnim epizodama koje traju samo nekoliko dana (dva do četiri dana), ali se ponavljaju češće.

Psihotična depresija

Ne javljaju se samo simptomi depresije, već i simptomi jedne psihoza gore, postoji psihotična depresija.
Pojava ideja zabluda je tipična: Pacijenti pate od zablude, nepopravljivih uvjerenja da su osiromašeni, smrtno bolesni ili bezvrijedni (osiromašenje zabluda, hipohondrija ili nihilistička zabluda).

distimija

distimija opisuje depresivno raspoloženje koje traje najmanje dvije godine. Pacijenti se osjećaju umorno, depresivno i imaju problema sa spavanjem. Uz to, postoji osjećaj da nisi dovoljno dobar.
Razlika u depresiji je značajno niža ozbiljnost simptoma, zbog čega se pacijenti s disimijom obično nose sa zahtjevima svakodnevnog života, ali ne mogu uživati ​​u svom životu i smatraju da je sve iscrpljujuće.

ciklotimija

Pacijenti ispod ciklotimija patiti, patiti od vrlo nestabilno raspoloženjekoji se ne javljaju u vezi s posebno pozitivnim ili negativnim životnim događajima. Uvijek postoje pomalo depresivne faze i faze s povišenim, pomalo maničnim raspoloženjem. Bolest počinje u mladoj odrasloj dobi i medicinsko liječenje obično nije potrebno.

Sezonska depresija

Najpopularniji oblik sezonske depresije je Zimska depresijašto uglavnom pogađa žene. Oni oboljeli pate od nedostatka vožnje, umora i gubitka interesa u jesen i zimi, ali u proljeće i ljeto su potpuno bez simptoma. Liječi se svjetlosnom terapijom (posebna svjetiljka od 10 000 lux).

Postporođajna depresija

Oko 10% žena koje su rodile razvit će ga u prvih nekoliko tjedana nakon poroda Postporođajna depresija.
To može trajati nekoliko mjeseci, ali u većini slučajeva popraćeno je blagim simptomima depresije i stoga se obično može liječiti ambulantno lijekovima.

Poremećaji anksioznosti

Poremećaji anksioznosti predstavljaju važnu diferencijalnu dijagnozu depresije, kao a Anksiozni poremećaj mogu biti povezane s depresivnim simptomima i depresijom s različitim strahovima. Razgraničenje treba obaviti iskusan liječnik.